Više od godinu dana nakon što je administracija Donalda Trumpa uvela opsežne carine na automobile, većina proizvođača radije ih plaća nego što ulaže milijarde u nove američke tvornice, piše CNN.

Toyota je prošlog tjedna objavila da će polovicu proizvodnje svog najprodavanijeg pick-upa Tacome preseliti iz Meksika u proširenu tvornicu u San Antoniju. Trump je potez pozdravio kao dokaz da "carine funkcioniraju", no iz Toyote poručuju da carinska politika nije bila presudna, nego da je riječ o dugoročnoj strateškoj odluci.

Udio uvoznih automobila na američkom tržištu lani je iznosio 46 posto, tek neznatno manje od 47,7 posto u 2024. godini. Dio tog pada otpada na postupno povlačenje jeftinijih uvoznih modela poput Nissana Verse iz prodaje.

"Izgradnja tvornice golema je obveza i bilo bi gotovo suludo upustiti se u to ishitreno. Stoga je najsigurnije ne poduzimati ništa", rekao je Ivan Drury, direktor analitike na stranici za kupnju automobila Edmunds.

Carine pritom osjetno režu zaradu. Toyota je u protekloj fiskalnoj godini na njih platila 8,4 milijarde dolara, zbog čega je njezino sjevernoameričko poslovanje iz dobiti prešlo u gubitak. General Motors platio je 2025. godine 3,1 milijardu, a Ford milijardu dolara.

Posve bez učinka carine ipak nisu. General Motors najavio je preseljenje sklapanja dvaju SUV modela iz Meksika u SAD te će jedan Buickov model koji je uvozio iz Kine zamijeniti vozilom proizvedenim u Americi. I ta će se proizvodnja, međutim, odvijati u postojećim tvornicama u Kansasu i Tennesseeju, a ne u novima.

Dodatnu neizvjesnost unosi ponovno pregovaranje trgovinskog sporazuma SAD-a, Meksika i Kanade (USMCA): Trump je prošlog mjeseca najavio mogućnost odustajanja od sporazuma ako ne dođe do promjena u korist američkih tvrtki. Udruženje koje zastupa General Motors, Ford i Stellantis pozvalo je zato na "brzo i trajno rješenje" koje bi industriji dalo dugoročnu sigurnost za kapitalno intenzivna ulaganja.

Stručnjaci procjenjuju da bi zamjena uvoza novim američkim tvornicama trajala godinama i stajala milijarde dolara, uz troškove rada više nego u Meksiku. Budući da se trgovinske politike mogu promijeniti brže nego što se tvornica izgradi, a prodaja je lani unatoč rekordnim cijenama porasla dva posto, proizvođačima se isplati nastaviti s uvozom.